Opis

Ante Dabo (1925. – 2009.), liječnik (istaknuti organizator poslijeratnoga istarskog zdravstva i ravnatelj puljskoga Medicinskoga centra) i književnik, objavio je četrnaest zbirki poezije i dva romana. Teme su njegove poezije i proze zavičajne (istarske i paške), nacionalne i univerzalne podjednako, a jezik iznimno kultiviran, na visokoj estetskoj razini i stilski jezikotvoran. Njegove su pripovijesti i romani vrlo životni, nerijetko se dotiču hrvatske društvene stvarnosti u Istri i Puli unatrag nekoliko desetljeća. Tako se u romanu „Godine nade“ Dabo fikcijski (i stvarno) prisjeća društvenih nevolja te protucrkvenih i protuvjerskih zbivanja u Žminju i drugim općinama i gradovima Istre '50-ih i '60-ih godina prošloga stoljeća.

Sada se sjetio govorenja nekih Istrana, pa i tete Line, da je ovakvih, sada obrijanih i ošišanih, gologlavih, kao što je školski glavonja, ovamo došlo na stotine, na tisuće... i da su poslije rata planski poslani u Istru sa zadatkom da se zaposle po komitetima, općinama i školama, da se žene i pomiješaju s nama, da nas rastoče i jugoslaveniziraju, kao što vojska to stalno radi, iz mnogobrojnih garnizona i kasarna diljem Pokrajine, sa svojim oficirima...

Bilješka o piscu. Likovna oprema: Ivan Dabo.