Opis

Knjiga sadrži četiri fantastične priče, u najboljoj tradiciji svjetske književne fantastike, jednoga od kultnih austrijskih pisaca, osobito poštovana u krugu pravih književnih sladokusaca. 

GUSTAV MEYRINK rodio se 19. siječnja 1868. u Beču kao izvanbračni sin glumice Marije Meyer i würtemberškoga ministra Carla von Varnbülera. Pravo mu je ime bilo Gustav Meyer. Odrastao je uz majku koja je zbog svoga poziva često morala mijenjati mjesta boravka, da bi se najzad skrasili u Pragu, gdje je Meyrink završio gimnaziju. Nakon uspješnoga okončanja trgovačkih studija, Meyrink je, vjerojatno uz potajnu novčanu potporu bogatoga oca, 1889. osnovao vlastitu banku. Mladi bankar uskoro je postao poznat u gradu zbog kicoštva i ekstravagantnog načina života. To mu je donijelo i mnoštvo neprijatelja, posebno među austrougarskim časnicima, koje je iskreno mrzio i ismijavao, pa čak i izazivao na dvoboje. Sukobi sa časnicima vjerojatno su bili razlog dojave o navodnoj pronevjeri, zbog koje je 1902. završio u istražnome zatvoru. Oslobođen je po okončanju istrage, ali mu je banka u međuvremenu otišla pod stečaj. Meyrink je potom napustio Prag te neko vrijeme boravio u Beču i Münchenu, da bi se napokon nastanio u Starnbergu na istoimenome jezeru, gdje je ostao do kraja života. Spisateljsku karijeru započeo je još za bankarskih dana. Pisao je otrovno satirične priče o njemačkoj (i austrijskoj) malograđanštini, koje je objavljivao u münchenskom književnome časopisu „Simplicissimus“. Svi ti uratci sakupljeni su i objavljeni 1913. u svesku pod naslovom „Čarobni rog njemačkoga malograđanina“. U svojevrsnom spoju fantastike i satire Meyrink je ismijavao sve: svećenike, časnike, cara, protestantsku crkvu, malograđanštinu, ali i njemačko domoljublje, zbog čega je knjiga 1916. bila zabranjena u Austriji. U međuvremenu se Meyrink posvetio pisanju fantastičnih romana, ispunjenih bizarnim, morbidnim i sablažnjivim sadržajima, te hinjenim misticizmom i okultizmom. Godine 1915. izlazi njegovo najpoznatije djelo: roman „Golem“, koji od 2001. imamo i u hrvatskome prijevodu Mladena Udiljka. Mistični roman strave i užasa postao je za samo dvije godine jednim od najvećih bestselera onoga doba s preko 145 tisuća prodanih primjeraka. Budući da se radnja romana događa u praškome getu, mnogi su književni kritičari toga doba Meyrinka smatrali Židovom te na njemu iskaljivali svoje za to doba tipično protusemitsko raspoloženje. Njegovi sljedeći romani: „Zeleno lice“ iz 1916., „Bijeli dominikanac“ iz 1921. i „Anđeo sa zapadnoga prozora“ iz 1927. godine (svi odnedavno dostupni i u hrvatskome prijevodu) – spomenimo samo najznačajnije – kod čitatelja nisu imali takav uspjeh. Stoga se Meyrink, kako bi preživio, morao baviti i prevođenjem s engleskoga: njegovi prijevodi Dickensovih romana tiskaju se i danas. Umro je 4. prosinca 1932. u Starnbergu.

Naslov izvornika: Fledermäuse.

S njemačkoga preveo i pogovor o duhovnome razvitku G. Meyrinka napisao: Milan Soklić.

Bilješka o autoru i fotografije te bilješka o prevoditelju.

Na koricama rad Zdravka Đereka.